Day in the life: operacija krajnika

Lijepi pozdrav svima, danas vam donosim video koji prati Mihaelovu operaciju krajnika. 

 

 

Na samu operaciju bili smo naručeni 4.11. i ovaj vlog prati cijeli taj dan. Planiran je bio zahvat na trećem krajniku i bušenje bubnjića, što se sve odrađuje na jednodnevnoj kirurgiji, tako da smo isti dan otpušteni iz bolnice.

Prije same operacije smo vadili krv, bili na pregledu kod anesteziologa, na još jednom pregledu na ORL i na testiranju za koronu. 

Na sam dan operacije jako je bitno da je dijete u potpunosti natašte (ne smije niti piti niti jesti) najbolji savjet koji ovdje imam je da probudite dijete čim bliže vremenu odlaska iz kuće. Ja sam se spremila čim prije, Marka sam prvo digla i njemu dala jesti i onda sam maknula sve što je on jeo kako Mihael ne bi vidio da se bilo šta jelo. Digla sam Mihaela, oprao je zube, obukao se i već smo krenuli. 

U bolnicu smo došli u vrijeme kad su nam rekli i stvarno je sestra s odjela došla odmah po nas i još troje djece koji su bili na rasporedu za taj dan, zaprimljeni smo na odjel i tu smo čekali.. Inače kod nas operiraju po starosti od najmlađeg do najstarijeg, tako da smo mi prvi trebali biti na redu, ali imali su jednu hitnoću prije nas, pa naša operacija nije startala prije 10 sati toga jutra. Prije same operacije još jednom nas je doktor pregledao.  

Dečki su se igrali i čekali.. bilo im je već malo dosadno, ali izdržali su. 

Sestra je došla u sobu po njega i odvela ga u salu (nije bilo problema jer se s njom već skompao na zadnjem pregledu) nakon 50 minuta je došao nazad. 

Od same anestezije je bio ošamućen,ali odmah se žalio da je žedan i ustvari je plakao najviše jer je bio žedan,a nije smio piti. Dva sata nakon operacije ne smije se piti. Pokušavala sam mu pričati Tri praščića (njih najviše voli) nije prošlo, pokušavala sam mu pokazivati slike iz galerije, nije prošlo, nositi ga.. nije prošlo. I nekako je prošla priča o šumi u kojoj smo bli par dana prije operacije, smirio se, slušao me i nije više plakao. Nakon toga je ležao, ali nije uspio zaspati.. ni sama ne znam kako su još ta dva sata prošla, ali tek nakon što je popio vode uspio je zaspati odspavati skoro dva sata u komadu. 

Kad se probudio bio je bolje volje, kratko nakon toga došla je doktorica još jednom pregledati svu djecu i nakon toga su im donijeli puding koji su svi s guštom pojeli. 

Već oko 17 dobili smo otpusno pismo, spremili stvari i otišli kući. Nema boljeg osjećaja nego napuštanja bolnice, pa makar bio i samo jedno jutro tamo.

Čim dođeš kući sve je lakše. 

Ostatak dana ponašao se najnormalnije, kao da nije ni imao operaciju. Nije se žalio na bolove, igrao se s bratom, jedino ga je pred kraj dana brže svladao umor pa je išao malo ranije leći. Nije imao temperaturu uopće,ali sam mu pred spavanje ipak dala dozu paracetamola za svaki slučaj i navila sat jednom u noći da provjerim temperaturu. 

To je cijela priča o našoj operaciji, pustit ću vam vlog u nastavku, a ako imate bilo kakvih pitanja o operaciji slobodno me pitajte.